Apstrakt: U radu se na osnovu arhivske građe, štampe, objavljenih izvora i relevantne literature analizira proces uspostavljanja prve i jedine redovne subvencionisane prekookeanske parobrodske linije u Kraljevini Jugoslaviji – između njenih i luka u Južnoj Americi. Desetogodišnji ugovor o održavanju ove linije država je potpisala 1930. godine sa najvećim domaćim pomorskim preduzećem Jugoslovenskim lojdom. Višegodišnje odlaganje donošenja konačne odluke, različiti stavovi u vladama, ponude društava, pre svega britanskog Kunard lajna, uticaj javnosti i drugi faktori koji su uticali na tok i ishod ovog procesa, ukazuju na pojedine elemente saobraćajne, trgovačke, finansijske, (spoljno)političke i iseljeničke politike jugoslovenske države.
Ključne reči: parobrodska linija, Kraljevina Jugoslavija, Južna Amerika, Jugoslovenski lojd, Kunard lajn
Rezime
Početkom 1920-ih godina jugoslovenski brodovlasnici su izneli ideju uspostavljanja redovne parobrodske linije do dalekih zemalja Južne Amerike. Ove države bile su važne Kraljevini Jugoslaviji zbog različitih iseljeničkih, trgovinskih, indirektno i političkih pitanja. Domaća preduzeća su prenosila robu između Jugoslavije i zemalja ovog kontinenta. Međutim, domaća preduzeća nisu uspela da organizuju prevoz putnika (iseljenika), zbog čega su jugoslovenske iseljenike prevozila strana preduzeća. Britansko društvo Jugoslovenska ekspres agencija je 1926. godine podnelo predlog Ministarstvu saobraćaja Kraljevine SHS da osnuje jedno domaće parobrodsko preduzeće u cilju pokretanja redovne putničke i teretne linije do Južne Amerike. Jugoslovenska nadležna ministarstva su u početku podržala ovu ponudu. Međutim, deo domaćih brodovlasnika, znajući da predloženo društvo ne bi bilo domaće, ali i zbog sopstvenih planova za pokretanje ove linije, energično se protivio ovoj ponudi. Agencija, iza koje je zapravo stajalo britansko društvo Kunard lajn, uporno je povlačila poteze u cilju dobijanja ovog projekta. Sklopila je i saradnju sa pojedinim domaćim preduzećima. Međutim, ni navedeno, kao ni činjenica da je Kraljevina SHS u tom periodu pokušavala da obezbedi zajam u V. Britaniji, nisu uticali na povoljan ishod molbe Agencije. Stvaranje velikog domaćeg preduzeća Jugoslovenski lojd, pokretanje redovne teretne linije od strane domaćih preduzeća do Južne Amerike, pored drugih faktora, presudno su uticali na to da jugoslovenska država subvenciju za liniju do Južne Amerike poveri 1930. godine Jugoslovenskom lojdu. Ovo preduzeće je, na osnovu ugovora sa državom, održavalo ovu liniju sve do isteka ugovora 1940. godine. Navedena linija bila je teretna. Putnička (iseljenička) redovna linija nije pokrenuta u međuratnom periodu i jugoslovenske iseljenike su i dalje prevozila strana preduzeća.