Apstrakt: Sukob Jugoslavije sa Informbiroom doveo je do pogoršanja odnosa Jugoslavije i Rumunije. Jedna od pojava koja je pratila takav razvojni tok bilo je emigriranje civila i vojnih lica. Bekstva su najčešće izvođena preko ravnog Banata ili Dunava. Brojčano manji, ali po važnosti značajniji od ovih bili su prebezi avionima. Rad na osnovu dostupnih izvora i literature analizira prebege rumunskih pilota u FNRJ tokom perioda Informbiroa 1948–1953, sa ciljem da otkrije motive, razjasni okolnosti i spozna njihov dublji značaj. Takođe, u radu je pažnja posvećena i ulozi koju su pregovori o razmeni letelica imali za normalizaciju odnosa dveju država nakon Staljinove smrti.
Ključne reči: Jugoslavija, Rumunija, Rezolucija Informbiroa, prebezi, emigracija, azil, piloti, vazduhoplovstvo
Rezime
Jugoslavija i Rumunija su se 1948. godine našle u nametnutom sukobu, koji je bio izazvan ideološkim neslaganjem jugoslovenskog rukovodstva sa ostatkom Istočnog bloka, čiji je simbol Rezolucija Informbiroa. Ovaj sukob izazvao je različite reakcije, među njima i nezakonit prelazak granice. Na ovakav korak su se odlučivali pojedinci i manje grupe ljudi koji se nisu slagali sa politikom sopstvene države. Kako je drugačiji stav od zvaničnog često mogao da bude povod za represiju, bekstvo su smatrali za jedini spas. Najviše prebega iz Rumunije u Jugoslaviju je izvršeno u Banatu i na Dunavu, ali su zabeleženi i primeri bekstva vazduhom, odnosno prebega avionom. Od 1949. do 1953. godine dogodilo se šest takvih slučajeva. Pet su izvršili pripadnici vojnog vazduhoplovstva, dok je jednom otet putnički avion na domaćem letu i preusmeren ka Jugoslaviji. Od ukupno osamnaest lica koja su zatražila i dobila politički azil, trinaest je bilo iz vojnog vazduhoplovstva. Uz već pomenuti motiv neslaganja sa državnim i partijskim rukovodstvom, postojali su i drugi: nezadovoljstvo sovjetskom eksploatacijom Rumunije, prisustvo sovjetskih savetnika i pilota u rumunskoj avijaciji i njihov privilegovani položaj u odnosu na domaće vazduhoplovce, strah od represalija nad vazduhoplovcima koji su se borili protiv Sovjeta tokom Drugog svetskog rata, loši životni uslovi. Za većinu njih Jugoslavija je bila samo tačka na putu koji je vodio na Zapad. Rumunski vojni prebezi su imali dvostruki značaj za jugoslovenske vlasti. Bili su dragocen izvor informacija o političkoj i posebno vojnoj situaciji u susednoj zemlji, a ujedno su korišćeni i kao propagandno sredstvo u ideološkoj borbi sa Informbiroom. Pored ljudi, određenu korist Jugoslavija je imala i od aviona kojima su prebezi izvršeni. Oni su korišćeni kao sredstvo uslovljavanja u procesu normalizacije odnosa nakon Staljinove smrti. Naročitu vrednost imao je mlazni lovac Jakovljev Jak-23. Rumunija je bila naročito zainteresovana za njegov povratak, pošto se radilo o jednom od najboljih aviona sovjetske proizvodnje. Svesna toga, Jugoslavija je odugovlačila s njegovim vraćanjem u želji da pojača sopstvenu poziciju u bilateralnim pregovorima tokom 1953. i 1954. godine. Dodatnu korist od ovog aviona jugoslovensko rukovodstvo je steklo ustupivši ga Amerikancima na ispitivanja. Takvim gestom Jugoslavija je zadržala američku naklonost u narednom periodu.