• tokoviistorije@gmail.com
  • tokovi.istorije@inis.bg.ac.rs
  • +381 11 339 89 41
  • Ћирилица
  • Latinica
  • English
  • Naslovna
  • O nama
  • Uputstvo za autore
  • Najnoviji broj
  • Arhiva
  • Kontakt
  • Ciljevi i delokrug
  • Etički principi
  • tokoviistorije@gmail.com
  • tokovi.istorije@inis.bg.ac.rs
  • +381 11 339 89 41
  • Ћирилица
  • Latinica
  • English
  • Naslovna
  • O nama
  • Uputstvo za autore
  • Najnoviji broj
  • Arhiva
  • Kontakt
  • Ciljevi i delokrug
  • Etički principi

Rezime

Božica B. Mladenović

Karakter bugarskog okupacionog sistema u Srbiji 1915–1918.

Apstrakt: Ovaj rad govori o uspostavljanju i ključnim aspektima bugarskog okupacionog sistema u Kraljevini Srbiji od 1915. do 1918. Utemeljen je na primarnim istorijskim izvorima nemačkog i austrijskog porekla i postojećoj literaturi. Osnovne karakteristike okupacionih vlasti, koje su formirale dve vojno-inspekcijske oblasti: Moravu i Makedoniju, analiziraju se kroz prizmu kršenja Konvencije i zakona i običaja ratovanja, poznate pod nazivom Haške konvencije iz 1908. godine.

Ključne reči: Srbija 1915–1918, bugarska okupacija, Vojno-inspekcijska oblast Morava, Vojno-inspekcijska oblast Makedonija, bugarizacija (denacionalizacija), ekonomska eksploatacija

 

               Bugari su u okupiranom delu Srbije obrazovali organizaciju vlasti koja je odgovarala privremenim uslovima nametnutim ratom, ali i nameri da te teritorije trajno zadrže. To je bila kombinacija vojne i civilne uprave. Vojna uprava je bila presudna, i najviša vojna i civilna vlast bila je u rukama vojnog guvernera. Birokratija, posebno rukovodeće osoblje, kao i gradonačelnici dolazili su iz Bugarske. Tokom rata, iako su Haške konvencije posebno štitile civilno stanovništvo, privatnu svojinu, državnu imovinu, bugarska država je prekršila njihove članove 46, 47 i 56 i selektivno primenjivala članove 45 i 52 b.

               Bugarske okupacione vlasti su se trudile da potčine Srbe i pretvore ih u „dobre“ Bugare. Pri tome su primenjivale sledeće metode: interniranje, bugarizaciju i bezobzirnu ekonomsku eksploataciju. Na području Niša i Makedonije deportacije su odmah počele. Deportovani su bili sveštenici, nastavnici, lekari,  poslanici i dr. Upotreba srpskih ličnih imena, jezika i pisma bila je zabranjena. Doneta je uredba kojom se naređuje oduzimanje udžbenika i nastavnog materijala na srpskom jeziku, srpskih knjiga, slika i karata u javnim ustanovama, knjižarama i privatnim kućama. Nosiocima okupacione vlasti poslata su naređenja  o „apsolutnoj zabrani korespondencije na srpskom jeziku“. Parohije srpskih sveštenika dodeljene su bugarskim sveštenicima, a okupirana područja su stavljena pod direktnu vlast bugarske crkve. Crkve i manastiri su oskrnavljeni i opljačkani. Osnivane su škole na bugarskom jeziku sa bugarskim nastavnim osobljem. Okupacione vlasti su tri godine preventivno kažnjavale okupirano stanovništvo, pokazujući snagu i brutalnost. Bio je to neuspešan pokušaj da stanovnici Kraljevine Srbije postanu dobri građani Bugarske.

Nazad

© 2016 Institut za noviju istoriju Srbije

  • tokoviistorije@gmail.com
  • 011 339 89 41