Apstrakt: Na osnovu primarnih izvora, relevantne literature i štampe analizira se delatnost Ruja Ribeira Kouta, jednog od stranih diplomatskih predstavnika sa najdužim stažom u srpskoj i jugoslovenskoj prestonici. Kouto je posmatran kroz prizmu njegovih odnosa sa jugoslovenskom diplomatijom tokom više od decenije i po njegovog boravka i rada u Beogradu. Na kraju članka daje se kratak osvrt na odnos literarnih krugova u Jugoslaviji prema Koutu kao književniku.
Ključne reči: Rui Ribeiro Kouto, Brazil, Jugoslavija, diplomatija, Hladni rat
Rezime: Rui Ribeiro Kouto, brazilski advokat, pisac i diplomata, rođen je 1898. u Santosu. Sama činjenica da je bio predstavnik Brazila u Beogradu šesnaest godina vredna je pažnje. U istoriji srpske i jugoslovenske države to je bio jedan od dužih, ako ne i najduži mandat jednog stranog diplomate. Tokom tog perioda nije moguće ignorisati njegov doprinos razvoju jugoslovensko-brazilskih odnosa, ne samo političkih, već i onih u oblastima ekonomije i kulture. Svojim delovanjem Kouto je pomagao vladama dveju zemalja da se bolje razumeju, kao i njihovim građanima. Tokom navedenog perioda sarađivao je sa brojnim jugoslovenskim diplomatama i nije se libio da javno iznese svoje mišljenje. Kršio je diplomatski protokol kada je smatrao da je važno da jugoslovenskim sagovornicima stavi do znanja poruke koje je želeo da uputi. One o nedostatku slobode u Jugoslaviji, o mešanju partije i države u sve oblasti društva, o nedostatku entuzijazma kod jugoslovenske omladine posebno su pogađale režim. To je u više navrata izazivalo nezadovoljstvo jugoslovenske diplomatije, pa se indirektno tražilo i njegovo povlačenje. Ta želja se nije ostvarila. Kouto je uspeo da vlastima u Brazilu, ali i američkim diplomatama, ostavi utisak da je dobar poznavalac prilika u Jugoslaviji, da se njegovo mišljenje sluša, čak i da je Josip Broz Tito njegov lični prijatelj, pa i da ga često poziva na savetovanje. U tome verovatno i leži odgovor na pitanje vezano za razlog njegove dugovečnosti kao diplomatskog predstavnika Brazila u Beogradu. Njegov nesporni ugled kao književnika, brazilskog i portugalskog akademika, dodatno je snažio njegovu poziciju, kao i poziciju doajena diplomatskog kora koju je imao dugi niz godina. On je bio uvažavan od strane drugih poslanika i ambasadora, pogotovo onih iz Latinske Amerike.