Problematika neizrecivosti Holokausta pokreće niz pitanja: reprezentacije, sećanja, svedočenja, ali i pitanje praznine, nemogućnosti, neprikazivosti i traume. Osim ovih, ovaj rad pokreće i srodna pitanja neizrazivosti ženske pozicije u falogocentričnoj kulturi, čineći to na primeru konkretne analize pozicije žena u Holokaustu. Ženski subjekt nije samo ignorisan, izostavljen ili, ukoliko se on u tekstovima o Holokaustu i pojavljuje, (stereo)tipizovan, on je osuđen na nemoć i neizgovorivost, upravo kao i Holokaust sam, bivajući tako mesto kulturne i civilizacijske traume – mesto koje zove na konstantnu nužnost govora o njemu.

Holokaust, ženski subjekt, neizgovorivost, nepredstavljivost, trauma